HomePortalKako koristiti ovaj Forum?Pravila forumaTražiLista članovaMibitGrupe korisnikaRegistracijaLogin

Share | 
 

 Priče djeda i bake

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Grgo
Junior Boarder
Junior Boarder
avatar

Broj postova : 25

Reputation : 0

Pridružen : 2012-02-04

Godina : 23


KomentarNaslov komentara: Priče djeda i bake   Sat Feb 18, 2012 11:19 pm

Pa evo, nagovaram dedu da on napiše na komp ili ja dok sam kod njih u gostima, svoja sjećanja, priče i sl. iz djetinjstva. Smile Obično je na selu bila ludnica, i po fotkama (vjerujem da i vaši djedovi i bakove imaju milijun fotki) me zanimalo što se sve dogodilo.
POkrenuo sam mu blog: http://bozine-price.blog.hr/

Evo dvije priče koje mi je sad ponovio pa sam zapisao dok je pričao. Meni je ova s vlakom omiljena, jer se svi na to smijemo... ni kriv ni dužan je pobrao batine, a brat ništa. cheers



Slučaj sa vlakom

Te godine, 1954, bili smo svi na livadi sa svojom stokom. Za krdo smo bili zaduženi ja i moj godinu dana mlađi brat. Tu smo iz zabave uzimali tuđe konje, glumili kauboje, ,jahali.

Pošto brat nije došao na red za jahanje, bio je ljut na mene jer sam ja bio glavni. Zvali su me Pančo, a brata Cisko Kid. Ja sam odjahao malo dalje da me ne uhvati gazda od konja. I tamo sam ostavio konje.

A brat je u međuvremenu naše krdo, tj. dvije krave i jedno tele, velikom brzinom tjerao kući pa su ga vidjeli susjedi da zašto tako zamara stoku, da će reći starome. A u to je naišla i mater, naša mater. I brat se opravdao da tjera stoku da javi strašnu vijest ... jer je meni vlak odrezao obje noge! (to je izmislio) .

A ja nisam imao pojma o tome, da mi je vlak odrezao obje noge, nego sam se uputio kroz polje kukuruza kući. Bio je već i mrak. I čuo sam veliku galamu. Cijelo selo se uzbudilo. I trčali su svi u pravcu željezničke stanice, 1.5km udaljene od sela. Došavši kući, nikoga nije bilo. A rijetko je tko bio i u susjedstvu.

Kad me opazio prvi susjed pao je u nesvijest. Jer kako sam došao kući?-Pa pješice! Jer mi je brat razglasio da mi je vlak odrezao noge a cijelo selo je otrčalo do pruge da vide što se dogodilo i ako će mi moći pomoći. Onda je netko iz sela brzo biciklom odjurio na stanicu i vratio ljude kući jer meni nije ništa. Mater je doljutila, gledala me, noge, plakala.Brat je samo mudro šutio.

Kasnije je priznao da je to učinio iz osvete jer nije mogao jašiti tuđe konje kad smo ih mi uzeli, nije došao na red. A ja sam naravno bio kažnjen jer sam jašio tuđe konje, nisam pazio na brata i što mi je još vlak lažno noge odrezao. Kazna se naravno sastojala od remena po tamburu od
Još jedna pripovijest iz '54.

5. razred i odmetništvo
Evo jedne kad sam išao u 5 razred osnovne škole u Velikoj Ludini.

Išao sam u 5. razred. Onda smo ja i Slukač pobjegli u hajduke, odmetnuli smo se.
Ustvari, to je počelo... meni je od bratića sin doveo pištolj dok sam na polju čuvao krave, Beretu, bez municije. I onda je došao Slukač i drpio mi taj pištolj. Od bratića sin je dolazil "Daj mi vrati pištolj.", a ja nisam mogao vratiti pošto mi je Slukač uzel.

Pošto je deda Joža doznao da ja imam pištolj kod sebe, ali nije znao od koga je točno, a pozornost mu je skrenula ondašnja policija jer je uhvatila Slukača s mojim pištoljem. I onda je deda Joža spremal veliku odmazdu i ja sam se odmetnul. To je bilo u jesen, ja otišao u hajduke.

Otišao sam na večer. Tamo su bile građevine, tj. građevinske bakarake. I to sam se nastanio. Tam je bio i Slukač jer je i on isto tako najeb'o. I odlučili smo da ne smijemo ići doma jer ćemo snositi teške posljedice.

I sad... susjedi i rodbina u noći su nas dozivali "Božoo, odi doma, neće ti stari ništa!" I tako je i bilo sa Slukačem. Ali mi smo šutili i ostalo smo tako u odmetništvu tako 3-4 dana. Brali smo voćke, razne bobice, plodove jesenjske i tako se hranili. Ali onda su već počele 3-4. dan hladnije noći pa je bilo zima. I bilo nam je dosta jesi samo bobice - trnine. I onda smo odlučili se predati neprijateljima svojima uz bilo kakve sankcije. Naravno, sankcije su bile već ublažene, uz usmene kritike u stilu "Hajdučino, Udmanić!" (Joco Udmanić je harao prostorom oko 1918.) I to smo sve mi bili po povratku, dobili imena. I zabranu druženja smo dobili, između mene i Slukača, odmetnika. I zabranu svega osim škola - kuća. Kazna je trajala jedno 15ak dana a onda je sve krenulo iz nova.

Inače su uvijek sljedile i fizičke kazne u stilu: klečanje na zrnu kukuruza što bi trajalo toliko dugo dok se ne bi prosilo "Neću više nikad učiniti to i to!". Međutim to je meni bilo jako teško za zamoliti mog neprijatelja za milost pa se kazna oduljila, a naročito jer su susjedi zajebavali staroga "Ovaj tvoj sin je živi Čarogaj ili Udmanić!".

Priča iz 1954/55.


rendeer


--------------------------
All we have to decide is what to do with the time that is given to us.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://www.wix.com/grgopetrov/grgo-petrov
Kaio- Goku
Platinum Boarder
Platinum Boarder


Broj postova : 879

Reputation : 1

Pridružen : 2012-02-16

Godina : 17


KomentarNaslov komentara: Re: Priče djeda i bake   Sun Feb 19, 2012 7:45 am

Moja baka priča super bajke. Također ih je napisala na word(nakon što sam je ja naučio kako se koristi njime). Najdraže su nam priče o Barnabiju, Gorgonzu i Rodrigu, tri frenda koji putuju svugdje i izvan planeta

--------------------------
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://luckyluka@gmail.com
SuperSaiyanVegeta
Platinum Boarder
Platinum Boarder
avatar

Broj postova : 1314

Reputation : 8

Pridružen : 2012-02-04


KomentarNaslov komentara: Re: Priče djeda i bake   Sun Feb 19, 2012 9:46 am

Hehe, vrlo lijepo Smile.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Priče djeda i bake   

Na vrh Go down
 

Priče djeda i bake

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
AniMan :: Ostalo :: Diskusije :: Umjetnost-