Dragon Ball NG

Dragon Ball NG

Chapter 1
Početak

Dai se nalazio u nekom prostoru u kojem nije bilo ničega. Samo on i neka svjetlost u daljini. Pošto je ta svjetlost bila jedino drugo, Dai pođe prema njoj. Nakon što je hodao jako dugo, činilo mu se kao da je prošla cijela vječnost, došao je do izvora te svjetlosti. Kad e jvidio št oej to bilo, zapanjio se. Pred njim je stajala Zmajeva kugla sa sedam zvijezda. Tada začuje neku užasnu buku i sve oko njega nestane.

-Kvragu, Dai, ugasi više taj alarm! - reče njegov brat Mrdensson.
Dai se naglo ustane i ugasi svoj alarm.
-Kolkojesati? - promrmlja.
-Sedam ujutro, još samo danas škola i onda je gotovo!
-OK, idem se spremit.

Dai ode u dnevnu sobu. Njegovih i Mrdenssonovih roditelja nije bilo jer su bili na poslu. Dai upali televizor. Bio je Dragon Ball Z.
-Opet reprize? Zašto se uopće čudim?

Mrdensson dođe za njim. Zatim se spotakne o vlastite noge i padne.
-Po tvojoj gracioznosti jutros pretpostavljam da se nisi naspavao. - zajedljivo reče Dai.
-Ma jok, imao sam neki čudan san. Bio sam ja u nekoj velikoj praznini i tamo je bila Zmajeva kugla sa šest zvijezda.
-Stari, ja sam imao isti san samo sa sedam zvijezda!
-Hmmm, čudno.
Dai pogleda na sat.
-O, dovraga, već je sedam i dvadeset. Zakasnit ćuuuuuu!
-Dai, živimo na pet minuta od škole. Čisto sumnjam.
-...aj šuti.- reče Dai i ode.
Mrdensson se osmjehne. On je bio jedina osoba koja je znala kako izbaciti Daija iz takta. Pa...skoro jedina. Osmjeh mu nestane s lica kad se sjeti njega. Zatim odmahne glavom i krene spremati knjige.

*kasnije, u školi, 7:45 sati*

-Doooooosadnoooo miiiiiiiiiiii jeeeeeeee! - vikao je Dai.
-Kažem ti, da nismo krenuli dvadeset minuta ranije zbog tvoje opsjednutosti kašnjenjem, sad ti ne bi bilo dosadno.
-...aj šuti. Ah, eno ekipe.
-Zašto su oni ovdje tako rano? Dai, da nisi ti zarazan?
Dai pokaže Mrdenssonu broj tri prstima.
-Čitaj između redaka.
-Još uvijek ne kontam tu šalu.
Dai samo odmahne glavom. Dođu do "ekipe". To su bili njihovi prijatelji, Adriano, Zolina i Grgo.
-Hej, ljudi, zašto ste ovdje tako rano? Je li Dai zarazan?
-Dobra, Mrdi. - reče Grgo.
-Ne zovi me tako...aj ozbiljno, zašto ste uranili?
-Da vidimo, Grgo je nazvao Zolinu koji je onda nazvao mene.
-A mene niste zvali?
-Znali smo da ćeš ti ionako doći ranije.
-Ha...ha. Uglavnom, zašto je Grgo nazvao Zolinu koji je onda nazvao tebe?
-Ispada da smo svi imali neki čudan san. Isti čudan san.
-OMG, to je tako nevjerojatno.
-Ne budi sarkastičan, Dai. Misliš da si cool, ali samo ispadaš gad. - reče Zolina.
-Zolina, ja i pokušavam biti gad. Kakav je to san bio?
-Dakle, ja sam bio u nekoj praznini...
-Nemoj mi reć da je na kraju bila Zmajeva kugla.
-Kako si znao?
-Mrdi i ja smo imali isti san.
-To sad samo namjerno izazivaš, je li? - reče Mrdensson.
-Da.
Kraj njih prođe Daniel, njihov kolega iz razreda.
-Dječurlija. - prošapće
-Taj tip me živcira. - reče Dai.
-Zar vi ono niste bili najbolji prijatelji? - reče Grgo.
-...aj šuti.
Dai pogleda na sat.
-Kvragu, već je manje pet! Moram nać mjesto, moram izvaditi knjige, moram...
-Dai, smiri se. Polako diši...
-Mrdensson, začepi.

*kasnije, u razredu*

Dai sjedne u prvu klupu. Mrdensson prođe kraj njega.
-Dai, ti si jedina osoba koja dobrovoljno sjedi u prvoj klupi.
-Da, odavde ne moram gledat u kretene ispred sebe.
-Ali zato svi koji sjede iza tebe...
Dai ga poprijeko pogleda. Mrdensson ode i sjedne u zadnju klupu kraj Grge. Do Daija dođe jedna cura.
-Hej, Dai, iz drugog razreda su posuđivali klupe i ja sad nemam gdje sjesti. Mogu sjest kraj tebe?
-N-naravno, Ookami. Izvoli. - Dai se zarumeni.
U razred uđe nastavnica.
-Razredu, danas ispitujem kako bih mogla zaključiti ocjene.
-Jel baš moooorateeee. - čuje se u razredu.
-Da, moram. - zatim pogleda u jednog dečka u zadnjoj klupi koji je nosio sunčane naočale - Lelouch, ne smiješ nositi sunčane naočale u razredu.
Lelouch nagne naočale i pogleda u nastavnicu.
-Ali, nastavnice, zadnji je dan. Jeste li sigurni?
-Dobro, možeš ih nositi.
-Živcira me kako taj tip može sve što hoće jer mu je obitelj bogata. SVaki dan dolazi u tim kičastim naočalama i svaki dan mu to iznova dopuštaju. Grrrrr! - pomisli Dai.
Nastavnica počne ispitivati.
-Lelouch, izađi na ploču.
Lelouch opet nagne naočale.
-Nastavnice, jeste li sigurni da JA moram odgovarati?
-Ok, Lelouch, možeš ići.
-Eto ga opet.
-Dai, aj ti izađi odgovarat.

*pet minuta kasnije, ispred škole*
-Ne znam uopće zašt osu gubili vrijeme i upisival ime ovdje. Trebao sam ići u srednju s pet godina, ovdje samo gubim vrijeme.
Dai je bio vrlo inteligentan, ali i vrlo prepotentan. Zato ga većina ljudi nije podnosila. Iza njega izađe Daniel.
-Daiiiiii, što se radi?
-Ne, gnjavi, čekam brata.
Daniel da udari u lice.
-Trebao bi biti pristojniji, Daiću. c-c-c
-Idi kvragu, gade.
Daniel ga šutne u rebro.
-Što sam sad rekao, Daiću. Treba li ti slušni aparat? Hehehehehe. Hej ekipa, što vi mislite?
Iza Daniela se pojave neki njegovi "prijatelji". Svi su bili nasilnici u školi. Dai je imao iskustva s njima. I oni počnu tući Daija.
-Vidiš što se dogodi kad nisi pristojan, Daiću? Nadam se da si naučio lekciju.
Daniel ode. Nakon par minuta, Mrdensson izađe iz škole.
-Dai! Što se dogodilo?
-Daniel.
I ostali izađu iz škole.
-Dai, ne opet! - reče Grgo.
-Znate, ponekad samo želim da mogu uzvratiti. Da sam dovoljno jak da me više nitko ne gnjavi.
Odnekud se pojavi jako svjetlo. Ispred njih petorice se pojavi pet Zmajevih kugli.
-Ovo je bilo fenomenalno! - reče Zolina.
-Hmmm, što ćemo sa samo pet kugli? - reče Adriano.
-Ajmo ih prodat! - reče Grgo. Svi ga poprijeko pogledaju.
-Što mene zanima je gdje su druge dvije. - reče Dai.
-Ja imam jednu, ako vas zanima.
Pojavi se neki tip s kacigom preko glave.
-Tko si ti, Djed Mraz?
-Dai, Djed Mraz nema kacigu, nego onu šašavu kapicu.
-Znam to, Mrdenssone!
-Ooooooook, želite li kuglu ili ne?
-Samo malo, tko si ti onda?
-Ja sam Zero.
-To je glupo ime, zvat ću te Nulko.
-Samo uzmi kuglu, budalo.
-Dobro, dobro. Imaš li još jednu?
-NE! Bože mili, što si dosadan.
-Ja imam drugu. A sad mi dajte svoje. - reče neki tip s kapuljačom.
-Ok, stvarno, koji vrag? Što je ovo danas, Dan tipova koji se nasumično pojavljivaju? Tko si uopće ti?
-Onaj koji će razbit tu prepotentnu gu...
-Zero ga uhvati za vrat. Zatim mu se dio kacige otvori i pokaže jedno crveno oko.
-Daj nam kuglu, a zatim otiđi.
-Da, gospodaru.
-To...je...bilo...cool. - reče Zolina - Možeš li to ponoviti?
Zero je išao nešto reći, ali tada Zmajeve kugle zasvijetle i oni se nađu na nekom nepoznatom mjestu.
-Gdje smo mi to? I zašto mi sat ne radi?!?!?!?!?
-Dai, smiri se. - kaže mu Mrdensson.
Zero izvadi neku napravu koja je izgledal kao kompas.
-Hmmm, čini se da smo mi u paralelnom svemiru i da ovdje vrijeme teče puno brže nego u našem.
-Znači, neću zakasnit doma?
-Ne, čini se da je jedan mjesec ovdje, jedna minuta u našem svemiru. Međutim, mi ne pripadamo u ovaj svemir i zato možemo ovdje ostati maksimalno jednu našu minutu.
-Kako ti sve to znaš?
-Sve u svoje vrijeme, Dai. Sad aktiviraj kugle. To je jedini način da se vratimo nazad.
-Mislim da su se već aktivirale.
-Kako znaš?
-Jer je iza tebe divovski zmaj koji čeka da se na njega obrati pažnja.
-Napokon. Već sam pomislio da ću morati čekati još 100 godina.
-Još 1000?
-Toliko je prošlo otkad sam zadni put prizvan. Ovaj svemir odgovara svemiru koji je prikazan u animeu u vašem svemiru koji se zove DBZ.
-Znači, ti ćeš nam ispuniti dvije želje? Pričekaj dok se dogovorimo.
Dai počne šapćati s ostalima.
-Jednu želju moramo iskoristiti za povratak, ali zašto dotle ne iskoristimo priliku? Zero, ak oovdje ostanemo mjesec dana, što će se dogoditi kada se vratimo?
-Dok smo ovdje, vrijeme će teći usporeno, ali kada se vratimo u naš svijet, sve će se unormalizirati i nama će se činiti kao da je prošla samo minuta.
-To nema smisla.
-Pa reci to divovskom zmaju koji je upravo izašao iz sedam čarobnih kugli.
-Ok, to ima smisla. Shenron, odlučili smo!
-Napokon! Koje su vaše želje?
-Prva, vrati nas u naš svijet za točno mjesec dana. A druga je ta da oživiš Z-ratnike kako bi nas trenirali!
-Otkad on govori za nas? - upita Adriano Mrdnessona.
-Nemam pojma, samo znam da mu ne možeš dokazat suprotno.
Shenron ode na trenutak i vrati se.
-Porazgovarao sam s ratnicima i pristali su vas naučiti svoje vještine, ali oni će se morati vratiti u svijet mrtvih za mjesec dana. Dotle će vas trenirati, a za mjesec dana ću vas vratiti nazad. Je li to u redu?
-Savršeno!

*mjesec dana kasnije, ovaj...minutu kasnije, ili..., uglavnom, kasnije*

Svjetlo bljesne i oni se vrate gdje su i prije bili.
-Ovo je bilo čudno. -reče Dai - Upravo sam u jednu minutu naučio kako koristiti ki i stvarati napade.
-Dai, zašto si to htio? - upita ga Mrdensson.
-Kako me nitko nikad više ne bi maltretirao. Neka me samo sad pokušaju udarati. Hehehehe, hahahaha, MWAHAHAHAHAHA!!!!
-O, Bože, Dai je poludio.
-Adriano, on nikad nije ni bio normalan. - reče Grgo.
Tada se vrati tip s kapuljačom.
-Zašto sam ja upravo otišao? Sad mi vratite kugle. Gdje su?
-Kugle su nestale. Puf! - reče Dai - Što ćeš sad?
Tada mu se izbelji.
-Ti mali gade! Imaš sreće što je ovo javno mjesto i što će za par minuta svi izaći iz škole. Ako nisi kukavica, doći ćeš večeras na staro groblje da te kaznim za to što si napravio!
-Dosadan si, stari. Ali dobro. Vidimo se kasnije.
-GRRRRRRRR!!!!!
Tip ode.
-Dai, jesi li siguran da to želiš? - upita ga Mrdensson.
-Sasvim sam siguran. I želim da vi dođete.
-Ali zašto se želiš boriti s tim tipom?
-Zato što znam tko je on.

NASTAVIT ĆE SE...

Ovo je jako dug chapter. Mislim da ubuduće neće biti ovako dugi, ali neće biti ni kratki. Ovdje ima nešto DBZ-a, ali neće se više toliko spominjati kasnije jer sam smislio radnju i u njoj nema baš mjesta za to. Radnja će biti dosta drugačija od radnje prošlog ff-a.
P.S. Je li itko shvatio šalu o čitanju između redaka?

Chapter 2
Nešto je drugačije

-Tip s kapuljačom je kreten!
-Zašto sad, Dai?
-Pa, Mrdi, rekao je dođite navečer. Nije rekao kad. Navečer može biti bilo kad od osam do ponoć.
-Zašto smo mi onda došli ovdje u šest? - zapita Zolina.
-Da ne zakasnimo.
-...
-Ne pokušavaj Zolina, ja njegovu logiku više ni ne pokušavam shvatiti. - iznervirano reče Grgo.
-Ljudi, dosadno mi je.
Mrdensson opali Daija po glavi.
-Normalno da ti je dosadno ti opsesivno-kompulzivni kretenu. Koji idiot dolazi u šest popodne na groblje na prvi dan ljeta.
-Da, jer ti imaš toliki život pa sprječavam tvoje kulturno uzdizanje.
-Dai, dogovorili smo se da ćeš koristiti zemaljski rječnik. - reče Adriano.
-Dobro, dobro. Hej, eno Nulko!
Zero im se približi.
-Dai, jel' ti baš moraš imati neki nadimak za svakoga?
-Naravno, Rikalo.
-Ozbiljno, Grgo mi je već nadimak.
-Boli me briga.
Zero im se još više približi.
-Možeš li mi sad objasniti zašto sam morao doći ovdje u šest popodne na prvi dan ljeta? Ovdje je vruće.
-Skini kacigu, kretenu.
Dai dobije šaku u nos.
-Pazi na svoju jezičinu.
Tada dođe tip s kapuljačom.
-Što ti radiš ovdje? Tek je šest sati. - zbunjeno upita Dai.
-Mislio sam uraniti da stignem postaviti zamke pripremiti se za borbu. Zaboravio sam da ti ko kreten svugdje dođeš ranije.
-Ajmo, skidaj kapuljaču. Svi ionako znamo tko si.
Daniel skine kapuljaču.
-K-kako si znao?!
-Nisam, blefirao sam.
Dai dobije još jednu šaku u nos.
-Stvarno si kreten.
-Pa što se čeka? Krenimo!
Dai je pripremao kuglu kia iza leđa dok je to govorio.
-Ja sam mislio da je on dobri tip ovdje. Zašto vara? - šapne Adriano Mrdenssonu.
-To je Dai, on je najveća kretenčina ikad.
Dai uperi ruku u Daniela i ispali ki. Daniel skoči ispod jednog čempresa. Kada ki uđe u sjenu, odjednom nestane.
-OK, timeout. Koji je ovo vrag bio?
-Dai, ovo je naš svemir. Ovdje ki radi na drugačijim principima. Čini se da ovdje ki ima neke veze s elementima. - reče Zero gledajući u svoj kompas.
-Sad mi to kažeš?!
Daniel iz sjene ispali dugi krak koji zgrabi Daija za vrat i počne ga gušiti. To radi nekih 30 sekundi i onda baci Daija na tlo.
-DAI!!! - vikne Mrdensson i potrči prema Daiju.
Dai zgrabi Mrdenssona za vrat.
-Mrdenssone...kojeg...vraga...radiš?
-Pomažem ti, budalo!
-Ovo...je...moja...borba. Ne...trebam...tvoju...ni...ičiju...pomoć. Sam...ću...ga...srediti...da...se...osvetim...za...svaki...put...kad...me...maltretirao.
Grgo im se približi.
-Dai, trebala ti je minuta samo da to izgovoriš. Očito nisi u stanju.
Dai se pridigne i stane pogrbljeno. Očito je da mu nedostaje zraka i da je u bolovima.
-U redu sam. Mogu dalje.
Odjednom iz tla izniknu tamni šiljci i odvoje Daija od ostalih. Daniel izađe iz sjene.
-Budale se ne bi trebale miješati u moje poslove. Sad...sigurno se pitaš zašto si toliko umoran? Moj krak ti je isisao energiju i ojačao mene. Gotov si.
Daniel iz svoje vlastite sjene ispali još jedan krak koji krene prema Daiju. Dai ga uhvati u ruku.
-K-kako?!
-Nikad, ama baš nikad, me ne podcjenjuj ti mamalze!
Dai naglo potegne krak i privuče Daniela prema sebi i udari ga koljenom u trbuh. Zatim mu omota krak oko vrata i stegne. To poprati jednim laktom u rebra i dovrši kombo šakom u nos. Zatim prikupi energiju u ruku i stvori malu kuglu kia.
-Rekao sam ti da sam ti isisao energiju. Nemaš dovoljno snage da me središ s tim.
-Možda, ali, ako sam dobro shvatio principe, tvoj element je tama dok je moj svjetlo. Logički je zaključak da će se moja snaga pojačati ako osvijetlim situaciju.
Dai gurne ruku u zrak tako da je izloženija Suncu. Sunčeva svjetlost mu se počne skupljati u ruku i uskoro je tu stajala velika svjetleća kugla.
-Svaki napad treba cool ime. Hmmmm...znam! MAGNA FLASH!!! - Dai vikne i kuglu. Velika količina svjetla se rasprši i osvijetli cijelo groblje. Danielovu šiljci, krak kao i sve sjene trenutno nestanu.
-Dok moj bljesak radi, ti ne možeš koristiti svoje moći. Imam pet minuta da te dokrajčim. Bonus bodovi jer mi se čini da sam ja otporan na ovo svjetlo za razliku od svih drugih.
-Molim? Gdje si? Ne vidim te. Dođi ovdje da te ubijem. - reče Daniel teturajući.
Dai ga zgrabi za ovratnik i podigne.
-Budalo. - reče Daniel i stvori tamnu energiju u ruci.
-Kako?! Ovdje više nema sjena.
-Ja sam na mnogo daljoj razini od tebe. A sad...da te dokrajčim. SHADOW DEVOUR!!!
Odjednom Daniela između očiju pogodi strelica. Zero ušeta između njih. Daniel odjednom počne povraćati.
-Što si mi to učinio ti zamaskirani majmune?!
-U toj strelici je moćan otrov koji će te ubiti za mjesec dana nakon groznih muka. Ako sada odeš, dat ću ti ovu kapsulu sa protuotrovom. Ako ne odeš, dat ću ti još jednu dozu, a onda ti nikakav protuotrov neće pomoći.
-Idiote, kako znaš da neće uzeti protuotrov i onda napasti? - reče Dai iznervirano.
-Jer protuotrov radi tek nakon jednog sata, budaletino!
-Dobro, dobro. Predajem se.
Daniel uzme kapsulu i ode.
-Dođi, Dai, idemo. - Zero uzme Daija za rame.
Dai se ljutito otrgne.
-Pusti me na miru.
Dai ljutito odmaršira kući.
-Mislim da sam mu možda povrijedio ponos. Pa, to i nije toliko bitno za moj plan.
*U međuvremenu, na groblju.*
Zolina se zabije u drvo.
-Ljudi, mislim da sam se udario u nos.

Ovaj je chapter bio oduži da se...odužim. Nadam se da nije naporno čitati. Odsada ću pokušavati češće pisati.
Zanimljiva činjenica: Ovo sam originalno mislio napisati nastavljeno u dva chaptera, ali mi se ovako više sviđa.